Ako pokrećemo priču koji su se ženski i muški satovi nosili u Jugoslaviji, svakako moramo spomenuti i Darwil. Darwil je tada koštao pola prosječne plaće, tu informaciju sam našao na forumu. Profesor koji radi u školi ili službenik u općini mogao je da ga kupi na rate, na čekove. U to doba stalno je bila inflacija, dinar je skakao. Tako da je to svakako bilo pola plaće tad kad ga kupite, ali to kasnije inflacija pojede. 

Što se tiče Darwila, nije mi poznato da su se kod nas prodavali njihovi muški satovi ozbiljnijeg, skupljeg ranga. U Italiji su skuplji satovi svakako bili prodavani. Onaj tko je htio skuplji sat je vjerojatno kupovao Certinu, Omegu ili tako neke brendove koji i dan danas postoje. Znam da je bilo takvih radnji i kod nas.

Oznake potpisa su mogli da imaju praktično svi proizvođači satova koji su kupovali od ozbiljnih proizvođača mehanizama. Isti ovaj mehanizam koji imaju Darwil muški satovi mogao se naći u Seiku, Nivadi, Omikronu. Samo je trebalo tražiti od proizvođača da utisne žig na mehanizmu. 

Ovi ženski i muški satovi kao logo su imali krunu, mada ne znam točno što ona znači. Pretpostavljam da je cilj vlasnika bio da sat bude prepoznatljiv po nečemu. Jer mnogi satovi iz tog doba imaju samo naziv i ništa više. Omega ima i grčko slovo iznad imena. Kod Darwil satova je to bila kruna. Orao je također opća simbolika i estetika. Ne znamo da li je vlasnik satova proučavao heraldiku ili mu se jednostavno dopao simbol krune, orla ili nečeg drugog. Da je ovo neka postojeća firma satova, kao Omega ili Breitling, tu bi se sve moglo saznati. Može se čak i pisati proizvođaču. Ovdje nažalost nemamo koga kontaktirati jer se ti satovi više ne proizvode, negdje čak ni ne postoje službeni zapisi o tome kako i gdje su se ti ženski i muški satovi proizvodili.…